o, kako se posh osjećam izgovarajući te riječi! jer nije tako strašno da ne mogu disat, samo dovoljno zeznuto da se razbolim jednom mjesečno, i nije tako strašno da mi nagrđuje profil, ali ipak mi nos ide lagano ukoso, a ja bi da mi je barem lice savršeno, kad ostalo nije (razmišljanja u danima kad me briga za to kako izgledam).
međutim, kako je korekcija nosa, iako među najčešće izvođenim operacijama, ujedno i the most tricky one, sumnjam da bih se ipak upustila u tu pustolovinu.
***
mrzim radit gdje radim i zbog seksizma.
nije pretjeran, al ga je dovoljno da mi smeta.
nu, vidi je, ona je mala i slatka, amo nju zajebavat.
god, i hate men.
***
još jedna pretraga i dva pregleda i hodočašćenje po zdravstvenim ustanovama, part 1, bit će gotovo.
i'm healthy all over. zasad.
imam plivačka pluća, kaže doktor, iako barem jednom tjedno jutro dočekam teško dišući i kašljajući ko luda. (da, znam da je to od cigareta. ali kako onda mogu imat plivačka pluća? ti aparati lažu.
ko i Rick, moja vaga, kad kaže da imam manje kila nego očekivano, a u zbilji sam deblja nego prije.)
***
btw, nadam se da ću se uskoro preslit i živit s nekim jer me fobija izluđuje. ili to ili upoznat gazdaricu sa situacijom. točno mogu zamislit razgovor.
ja: ehm, znate, ovaj, ja se panično bojin da će me iz zrcala zgrabit moj zli odraz koji izgleda ka čudovište ili neko drugo čudovište ili da ću samo u prolazu vidit koje od tih čudovišta pa onda ne mogu prat zube normalno ni općenito boravit u wc-u. a fakat me strah i ne mogu ni proć pored wc-a normalno. jel bi van smetalo da prekrijen zrcalo nekon tkaninon?
ona: jel moš ponovit štas rekla, slabo ti ja čujen.
***
pisala sam nedavno članak za rozukozu, prvi nakon dugo vremena. osjećala sam ushit dok sam ga spremala na review urednici. fali mi koza. nadam se da ću joj se uskoro vratit za stalno.
članak je bio o tome što bi 27-godišnja ja rekla 15-godišnjoj, kad bi mogla.
prvo sam mislila da neću ni krenut s pisanjem članka jer walk down the memory lane can be so depressing (ako ništa drugo, zato jer ti postane još jednom jasno da si 12 godina stariji). i na početku it kinda was, ali onda je postalo fun jer sam, naravno, izbacila pola toga što bih rekla samoj sebi. to je samo za nas.
***
kad maštarim, vrlo često to je o tome da mi neka osoba koju ću upoznati u budućnosti ili da vremenski stroj kojim mi omogući da promijenim prošlost ili me čarolijom vrati u prošlost (veoma moćna vještica). i to je vrlo zabavno. trenutačno tako vodim dva života. ovaj u hrvatskoj i onaj u new yorku gdje sam hot shot producentica filmova i serija (jer ja bi se, naravno, sjećala svega što se zbilo pa bi znala koji će filmovi i serije bit profitabilni, a koji ne).
ponekad si, međutim, znam postavit uvjet - da mogu promijenit samo jednu stvar. znam koju bih, naravno, ali nisam sigurna bih li mogla izdržat da ne promijenim i ostale.
***
sad malo razmišljam i nisam sigurna da bi me 15-godišnja ja poslušala. jer zamisli situaciju. dođem ja tako iz budućnosti, kažem maloj: ne sekiraj se, sve će bit za pet (pa za jedan pa za tri pa opet za pet) i mala mi poviruje. ja se vratim u budućnost, prođe mjesec, dva, ona živi svoju svakodnevnicu i što vrijeme više odmiče, to je cura manje sigurna u to da sam joj govorila istinu (iako, glupača jedna, šta misli da bih putovala u prošlost samo da ju zajebajen?). i onda bi opet sve ispalo isto, jel. jer dosta tražim od male. neke od tih stvari ni sad ne mogu.
čitala sam neka pisma tog tipa na drugim blogovima i neki lik svom 16-godišnjem sebi kaže: stand up for yourself. lik ima 30 godina i to može tek sad. kako onda to očekuje od diteta? i to ne bilo kojeg, već sebe, za koga zna da je tad bija nesposoban za to.
lako je meni doć iz budućnosti, mudrija, pametnija, hrabrija, sigurnija u sebe i s više životnog iskustva, i reć maloj: radi to, to i to. al ona neće. jer ne može još. treba prvo proć neke stvari koje će dovest do toga da bude u stanju to izvest.
jedino šta može je vjerovat mi kad joj govorim floskule (sve će bit u redu, not to worry, bla bla truć bla). ali onda će je dostić njena monotonija i rutina i, kažem, dijete počinje sumnjat.
god, i hope i would trust me.
cuz it would be pretty amazing vidit 27-godišnju sebe. i would go OMG all over my ass :D
yeah, i guess i would listen to myself.
we're a smart kid ;)
0 said...:
Objavi komentar